Ma kakvi dinosaurusi, ovim gradom setaju psihopate
Videli ste putem svih medija, ubio zenu pa sebe... Cesto se to nadje u novinama, da ne kazem svakodnevno.Ja tu zenu poznajem, znam i tog idiota koji ju je iskasapio pred ocima deteta. Uzas, ocaj, neverica, ne postoje reci za opisivanje osecanja koja su me obuzela kad sam saznala. Osetila sam kako izgleda ubukvalnom smislu kad ti se digne kosa na glavi,najezis se od glave do pete.Jedna mladja zena koja je jos mnogo toga da uradi u ovom zivotu, svirepo je ubijena. Kakve traume nose njene devojcice to samo one znaju... Ono o cemu bih htela da pisem je mentalno stanje naseg drustva. Zasto je u zemlji Srbiji i dalje sramota potraziti strucnu pomoc?Zasto je u zemlji Srbiji ok. kad neko konzumira alkohol, droge, kad postoji na ocigled sredine zlostavljanje u porodici? Zasto niko ne reaguje? Koliko jos ubistava, samoubistava treba da se desi da bi pocelo da se promovise trazenje strucne pomoci, odlazak u bracna savetovalista? Sta da rade zlostavljane osobe u malim sredinama?Kome da se obrate?Organi reda reaguju tek kad dodje do konkretnog, znaci, kad nekog nadju mrtvog. Ne znam kao je u vecim gradovima, daj Boze da je svesnost na vecem nivou, ali u malim sredinama ne vidim bas neku podrsku zajednice. Ljudi su prepusteni sami sebi. Da li je to neka politika ovog drustva? Vazno je da su novine pune traceva o tamo nekim pevaljkama i njihovim , toboze, jako zanimljivim zivotima. Zasto u medijima nema vise edukacije? Zasto ne podsticati odlazak kod psihologa i psihijatra? Zasto ne razvijati kulturu da je to normalno kao sto je odlazak kod zubara? Koliko ce se jos zivota unistiti dok drzava ne obrati vise paznje na ovu temu?Mojim gradom setaju alkosi, narkomani, potencijalne ubice...Ljudi su pukli skroz.Nisam paranoicna , ali stvarno ne znas kad ce ko u tvojoj blizini da pukne. Mozes savim slucajno da budes kolateralna steta necijeg psihickog stanja. Zasto u manjim mestima ne postoje bracna savetovalista, sigurne kuce?Ovde ce ljudi uraditi sve , samo nece priznati da im treba psiholosko lecenje. To je jel te sramota, a nije sramota sto posle dodje do krvoprolica? Ej, koji smo mi seljaci! U mome gradu je drustvenoprihvatljivo biti alkos, a biti na psihoterapiji , to je kao da si gubav. Apelijem na istomisljenike da me podrze, ljubi vas lastdinosaurus
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi