lastdinosaurus

Radnik je jevtina roba

Generalna — Autor lastdinosaurus @ 21:28
Želim da uključim tišinu. Dani se nižu ,brza dešavanja, brze reakcije na ista, turbulencija dostiže sve veće razmere...Ne čujem sebe. Lekovi pomažu da se izdrži stres ali da li je to rešenje? Lako je otići kod  teta doktorke, ona prepiše "pilule za lilule",  hemija pomaže da se preživi, ali ... Ne čujem sebe. Treba mi tišina. Ovim pisanjem pokušavam da se osamim.Poslednje dve godine na poslu su bile  pravo ratno poprište. Surova borba da se izdrži psihička tortura i prilagodi  za 360 stepeni novom načinu rada.Mnogi radnici su nastradali u toj tranziciji(čitaj, dobili otkaze), ja sam od onih koji su preživeli.Za sada...Pošto mnogo volim svoj posao i u suštini sam prilagodljiva, uspela sam da izdržim. Proradio je onaj čuveni srpski inat. "E,pa, nećete me ubiti iz inata!" Onog dana kad su nam doneli odluku o zabrani zlostavljanja na radu tad je sve i počelo. Onda kad su nam zabranili pušenje, slušanje muzike(koja inače , u mom slučaju pomaže da ostvarujem bolje rezultate), počelo je dobro organizovana psihička tortura. Ne smem da se sećam. Ostaju ožiljci na duši . Pitam se da li stvarno vredi dati toliko  sebe zato što stvarno voliš svoj posao. Plata je kategorija kratkog daha, mogla bih da je zaradim i na nekom drugom mestu.Poenta je u tome što ja ovo volim,a došli neki novi ljudi  za koje smo samo broj, roba. "Radnik je roba, jer prodaje svoju radnu snagu..."kaže čika Marks. E, sad budi umetnik, pa  nadji način da ipak, pored svega uživaš u poslu koji voliš. Na kraju krajeva ,čovek uvek ima izbor. Ja sam odlučila da izdržim , do daljneg. Moram tako, povremeno da nadjem vremena za sebe, da se ispraznim. Mene pisanje leči. Dakle, ne dam se. Zašto bih dozvolila da me slome?Verujem o ono da se svakome vrati onako kako čini. Voli vas lastdinosaurus

Radnik je jevtina roba

Generalna — Autor lastdinosaurus @ 21:28
Želim da uključim tišinu. Dani se nižu ,brza dešavanja, brze reakcije na ista, turbulencija dostiže sve veće razmere...Ne čujem sebe. Lekovi pomažu da se izdrži stres ali da li je to rešenje? Lako je otići kod  teta doktorke, ona prepiše "pilule za lilule",  hemija pomaže da se preživi, ali ... Ne čujem sebe. Treba mi tišina. Ovim pisanjem pokušavam da se osamim.Poslednje dve godine na poslu su bile  pravo ratno poprište. Surova borba da se izdrži psihička tortura i prilagodi  za 360 stepeni novom načinu rada.Mnogi radnici su nastradali u toj tranziciji(čitaj, dobili otkaze), ja sam od onih koji su preživeli.Za sada...Pošto mnogo volim svoj posao i u suštini sam prilagodljiva, uspela sam da izdržim. Proradio je onaj čuveni srpski inat. "E,pa, nećete me ubiti iz inata!" Onog dana kad su nam doneli odluku o zabrani zlostavljanja na radu tad je sve i počelo. Onda kad su nam zabranili pušenje, slušanje muzike(koja inače , u mom slučaju pomaže da ostvarujem bolje rezultate), počelo je dobro organizovana psihička tortura. Ne smem da se sećam. Ostaju ožiljci na duši . Pitam se da li stvarno vredi dati toliko  sebe zato što stvarno voliš svoj posao. Plata je kategorija kratkog daha, mogla bih da je zaradim i na nekom drugom mestu.Poenta je u tome što ja ovo volim,a došli neki novi ljudi  za koje smo samo broj, roba. "Radnik je roba, jer prodaje svoju radnu snagu..."kaže čika Marks. E, sad budi umetnik, pa  nadji način da ipak, pored svega uživaš u poslu koji voliš. Na kraju krajeva ,čovek uvek ima izbor. Ja sam odlučila da izdržim , do daljneg. Moram tako, povremeno da nadjem vremena za sebe, da se ispraznim. Mene pisanje leči. Dakle, ne dam se. Zašto bih dozvolila da me slome?Verujem o ono da se svakome vrati onako kako čini. Voli vas lastdinosaurus

Radnik je jevtina roba

Generalna — Autor lastdinosaurus @ 21:28
Želim da uključim tišinu. Dani se nižu ,brza dešavanja, brze reakcije na ista, turbulencija dostiže sve veće razmere...Ne čujem sebe. Lekovi pomažu da se izdrži stres ali da li je to rešenje? Lako je otići kod  teta doktorke, ona prepiše "pilule za lilule",  hemija pomaže da se preživi, ali ... Ne čujem sebe. Treba mi tišina. Ovim pisanjem pokušavam da se osamim.Poslednje dve godine na poslu su bile  pravo ratno poprište. Surova borba da se izdrži psihička tortura i prilagodi  za 360 stepeni novom načinu rada.Mnogi radnici su nastradali u toj tranziciji(čitaj, dobili otkaze), ja sam od onih koji su preživeli.Za sada...Pošto mnogo volim svoj posao i u suštini sam prilagodljiva, uspela sam da izdržim. Proradio je onaj čuveni srpski inat. "E,pa, nećete me ubiti iz inata!" Onog dana kad su nam doneli odluku o zabrani zlostavljanja na radu tad je sve i počelo. Onda kad su nam zabranili pušenje, slušanje muzike(koja inače , u mom slučaju pomaže da ostvarujem bolje rezultate), počelo je dobro organizovana psihička tortura. Ne smem da se sećam. Ostaju ožiljci na duši . Pitam se da li stvarno vredi dati toliko  sebe zato što stvarno voliš svoj posao. Plata je kategorija kratkog daha, mogla bih da je zaradim i na nekom drugom mestu.Poenta je u tome što ja ovo volim,a došli neki novi ljudi  za koje smo samo broj, roba. "Radnik je roba, jer prodaje svoju radnu snagu..."kaže čika Marks. E, sad budi umetnik, pa  nadji način da ipak, pored svega uživaš u poslu koji voliš. Na kraju krajeva ,čovek uvek ima izbor. Ja sam odlučila da izdržim , do daljneg. Moram tako, povremeno da nadjem vremena za sebe, da se ispraznim. Mene pisanje leči. Dakle, ne dam se. Zašto bih dozvolila da me slome?Verujem o ono da se svakome vrati onako kako čini. Voli vas lastdinosaurus

Izlapela majka

Generalna — Autor lastdinosaurus @ 22:04
"...Umoran sam od života..." kaže pesma. Ne znam više ni samo tačno od čega sam sve umorna. Veliki zahtevi na poslu, sizifovska borba da se  izgura ovaj veliki kamen zvani život. U stvari, loše sam se izrazila. Pokušavam mnogo godina da se popnem gore, nekako mi ne ide. Na kraju,  ne mogu da se načudim koliko godina imam i gde ode ovaj život. Pitam se koji je smisao ovolikih muka.Kao sve što nam se dešava služi da steknemo neku  mudrost, kao sve su to lekcije života. Ok,.slažem se, samo sam malo umorna od to šibanja .Jaki vetrovi me guraju, ja bih malo da osetim povetarac. Živote, zar nisam dovoljno bila savestan djak.?Zašto sam morala da proguram toliku golgotu?Da li sam posle svih onih stresova, uvrnutih situacija, postala mnogo pametna?Nekome je život majka, nekom maćeha. OK. to je što je, valjda sve ima neki  veći smisao od našeg poimanja, ali brate, malo bih da budem na pauzi od briga i problema. Posle svega do sad preživljenog moja deca dobijaju umornu, umornu , pomalo izlapelu majku. Želim  sve da zaboravim, kao da je to bio neki tudji život.Hajde kao čitala sam knjigu, to se dogadjalo nekoj drugoj devojčici.OK. ubedim sebe da se ne vraćam u prošlost, ali sam nekako istrošena.Kava li ću biti posle deset, dvadeset godina? Može li se izlečiti   ova premorenost? Hoću li ustati jednog dana i osetiti se kao nova?Moram hitno da pronadjem lek. U suštini sam  optimista. Šta god da je bilo, to je moj život, jedan jedini. Ja ipak volim sebe i obećavam  da ću imati dane pune sunca  i osmeha.Deco,ustaće vaša mama,ponovo. Koji je smisao svega ako posle svih ratova izlapim? Neću, iz inata!To bi bilo tragikomično.Vaš umorni lastdinosaurus

Izlapela majka

Generalna — Autor lastdinosaurus @ 22:04
"...Umoran sam od života..." kaže pesma. Ne znam više ni samo tačno od čega sam sve umorna. Veliki zahtevi na poslu, sizifovska borba da se  izgura ovaj veliki kamen zvani život. U stvari, loše sam se izrazila. Pokušavam mnogo godina da se popnem gore, nekako mi ne ide. Na kraju,  ne mogu da se načudim koliko godina imam i gde ode ovaj život. Pitam se koji je smisao ovolikih muka.Kao sve što nam se dešava služi da steknemo neku  mudrost, kao sve su to lekcije života. Ok,.slažem se, samo sam malo umorna od to šibanja .Jaki vetrovi me guraju, ja bih malo da osetim povetarac. Živote, zar nisam dovoljno bila savestan djak.?Zašto sam morala da proguram toliku golgotu?Da li sam posle svih onih stresova, uvrnutih situacija, postala mnogo pametna?Nekome je život majka, nekom maćeha. OK. to je što je, valjda sve ima neki  veći smisao od našeg poimanja, ali brate, malo bih da budem na pauzi od briga i problema. Posle svega do sad preživljenog moja deca dobijaju umornu, umornu , pomalo izlapelu majku. Želim  sve da zaboravim, kao da je to bio neki tudji život.Hajde kao čitala sam knjigu, to se dogadjalo nekoj drugoj devojčici.OK. ubedim sebe da se ne vraćam u prošlost, ali sam nekako istrošena.Kava li ću biti posle deset, dvadeset godina? Može li se izlečiti   ova premorenost? Hoću li ustati jednog dana i osetiti se kao nova?Moram hitno da pronadjem lek. U suštini sam  optimista. Šta god da je bilo, to je moj život, jedan jedini. Ja ipak volim sebe i obećavam  da ću imati dane pune sunca  i osmeha.Deco,ustaće vaša mama,ponovo. Koji je smisao svega ako posle svih ratova izlapim? Neću, iz inata!To bi bilo tragikomično.Vaš umorni lastdinosaurus

Kako uključiti tišinu?

Generalna — Autor lastdinosaurus @ 20:39
Usamljena sam.U stvari to mi jako prija. Dosadno mi je da non stop pričam sa ljudima, da mislim. Nekada baš želim da samo postojim. Volim tišinu. Lepo je kad  si van svih informacija, dogadjaja. Od sve te buke i brzine savremenog načina života čovek nema kad da čuje sebe. Maštam o   danu kada ne moram ništa. Baš ništa.Imate li vi privilegiju da imate taka dan?Nemam baš jasnu ideju kako da ga obezbedim sebi. Nisam ja neki egocentrik, samo sam umorna bre ljudi, od svega.Zvuci, informacije, telefoni...Maštam o tišini.Bilo bi lepo da postoji dugme za  to. Uključiš i odmoriš se od svega. ..

Kako uključiti tišinu?

Generalna — Autor lastdinosaurus @ 20:39
Usamljena sam.U stvari to mi jako prija. Dosadno mi je da non stop pričam sa ljudima, da mislim. Nekada baš želim da samo postojim. Volim tišinu. Lepo je kad  si van svih informacija, dogadjaja. Od sve te buke i brzine savremenog načina života čovek nema kad da čuje sebe. Maštam o   danu kada ne moram ništa. Baš ništa.Imate li vi privilegiju da imate taka dan?Nemam baš jasnu ideju kako da ga obezbedim sebi. Nisam ja neki egocentrik, samo sam umorna bre ljudi, od svega.Zvuci, informacije, telefoni...Maštam o tišini.Bilo bi lepo da postoji dugme za  to. Uključiš i odmoriš se od svega. ..

Kako uključiti tišinu?

Generalna — Autor lastdinosaurus @ 20:39
Usamljena sam.U stvari to mi jako prija. Dosadno mi je da non stop pričam sa ljudima, da mislim. Nekada baš želim da samo postojim. Volim tišinu. Lepo je kad  si van svih informacija, dogadjaja. Od sve te buke i brzine savremenog načina života čovek nema kad da čuje sebe. Maštam o   danu kada ne moram ništa. Baš ništa.Imate li vi privilegiju da imate taka dan?Nemam baš jasnu ideju kako da ga obezbedim sebi. Nisam ja neki egocentrik, samo sam umorna bre ljudi, od svega.Zvuci, informacije, telefoni...Maštam o tišini.Bilo bi lepo da postoji dugme za  to. Uključiš i odmoriš se od svega. ..

Powered by blog.rs